Tebe,
htori blukaš nocami
po pustih uljicoh osameni.
Tebe
htori šnjiješ i ĥljedaš
coška njezvičajne co druĥim nje treba.
Ĥoč nje znam odkadz prihodziš
i kadzi odhodziš z každom zmerkom -
- tebe,
princu noci,
darujem totu pisnju
jak simvol njemira u ljubovi,
a ti nje svidomi toĥo!